Piše: R. I.
Hrvatski sabor je, po hitnom postupku, usvojio Zakon o izgradnji centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na lokaciji Trgovska gora.
Radi se o području uz samu granicu s Bosnom i Hercegovinom i u neposrednoj blizini rijeke Une, a što je već godinama predmet spora, te i otvoreno pitanje između dvije države.
Planirani centar predviđen je za skladištenje radioaktivnog otpada, najviše iz nuklearne elektrane Krško, koju Hrvatska dijeli sa Slovenijom. Prema hrvatskim vlastima, odlagalište neće imati negativan utjecaj na okoliš ni zdravlje ljudi, a gradnja je označena kao potrebno infrastrukturno rješenje buduće sigurnosti upravljanja nuklearnim materijalom.
BiH nije bila adekvatno uključena
No, tako ne misle u Bosni i Hercegovini. Mještani, institucije, stručnjaci i političari godinama upozoravaju da bi gradnja takvog postrojenja mogla ozbiljno ugroziti okoliš, podzemne vode i zdravlje ljudi, posebno stanovnika duž sliva rijeke Une.
Upozorenja su još intenzivnija jer se područje Trgovske gore nalazi u seizmički aktivnoj zoni, što potencijalno povećava rizik od incidenata koji bi mogli dovesti do kontaminacije šire regije.
Već godinama iz Sarajeva prema Zagrebu šalju se diplomatske inicijative i apelacije s ciljem da hrvatske vlasti uvjere da ovakav projekt nije u skladu s međunarodnim konvencijama o prekograničnom utjecaju i zaštiti okoliša, te da BiH nije bila adekvatno uključena u proces odlučivanja.
Apele hrvatskim parlamentarcima da ne podrže ovaj zakon, uz napomenu da bi projekat mogao ugroziti sigurnost i život više od 250.000 ljudi koji žive na ovom području, poslane su iz lokalnih zajednica, odnosno više općina uz rijeku Unu. Očito, bez rezultata.
Politika je odlučila
Predsjednik Udruženja Green Team Mario Crnković istakao je za Buku da je današnjim usvajanjem zakona potvrđeno ono što je politički već odlučeno – proces nije vođen otvoreno ni inkluzivno, a prekogranični uticaji na životnu sredinu i zdravlje ljudi nisu adekvatno razmotreni.
– Već od 1997. do 1999. godine, od četiri moguće lokacije – Psunj, Papuk, Moslavačka gora i Trgovska gora – političkom odlukom u Saboru izabrano je granično područje s Bosnom i Hercegovinom. Čak i tada je izbor bio upitan, ali politika je odlučila. Sada, 2025. godine, zakon samo potvrđuje prethodnu namjeru, bez stvarnog dijaloga – podsjeća Crnković.
Green Team posebno ističe da su institucije BiH, lokalne zajednice i civilni sektor godinama upućivali molbe i upozorenja, koja su ostala uglavnom ignorisana.
– Formalna protivljenja zakonodavnih tijela u BiH, rezolucije lokalnih zajednica i pozivi na zajednička istraživanja – sve je zanemareno – tvrdi Crnković.
On dodaje da lokalno stanovništvo sa obje strane rijeke Une nije imalo mogućnost da učestvuje u odlučivanju niti da bude pravovremeno i potpuno informisano, što predstavlja povredu osnovnih principa javnog učešća, transparentnosti i prava na zdravu životnu sredinu.
– Nekorektno je da se, pod izgovorom potrebe Hrvatske za zbrinjavanjem otpada, prebacuju rizici na susjednu državu. BiH nije imala koristi od nuklearne energije, ali sada snosi potencijalne rizike za tuđe benefite – upozorava.
Ni odgovorno, ni dobrosusjedski
Green Team apelira na odgovornost i transparentnost hrvatskih institucija te poziva na zajednički rad, razmjenu znanja i iskrenu saradnju kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi i okoliš s obje strane granice.
– Guranje radioaktivnog i opasnog otpada na granicu nije odgovorno ni dobrosusjedski. To je civilizacijski problem koji zahtijeva hitno i zajedničko djelovanje – zaključuje Crnković.
Načelnik opštine Novi Grad Miroslav Drljača ocijenio je da je današnje izglasavanje Zakona o izgradnji centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada u Hrvatskom saboru još jedan šamar iz Hrvatske kada je u pitanju problem Trgovske gore i da će ovaj problem morati da se rješava na međunarodnom nivou.
Centar za skladištenje nuklearnog otpada bi, prema planovima Hrvatske, trebao biti otvoren do 2028. godine. Vlada Hrvatske je u obrazloženju odluke istakla da je donošenje zakona nužno radi ispunjavanja obaveza prema Evropskoj uniji i međunarodnim sporazumima, kao i osiguranja dugoročnog i sigurnog zbrinjavanja radioaktivnog otpada.
(Interview.ba)
