(CNN) – Prvog novembra Aleksandar Matković je kasnio na voz. Putovao je iz Novog Sada, na sjeveru Srbije, ka glavnom gradu Beogradu, gdje radi kao ekonomski historičar. Kada je stigao na stanicu, zatekao je prizor užasa koji potresa zemlju i danas.
Samo nekoliko minuta prije njegovog dolaska, nadstrešnica stanice – čija je rekonstrukcija završena prije nekoliko mjeseci – srušila se, smrskavši putnike koji su čekali na peronu. Petnaest ljudi je poginulo.
„Stajao sam tamo dva ili tri sata, samo prazno zureći u mjesto gdje je nadstrešnica bila. Sve je izgledalo potpuno nestvarno,“ rekao je Matković za CNN.
Šok se ubrzo pretvorio u bijes. Srušena nadstrešnica postala je snažan simbol onoga što mnogi Srbi vide kao korupciju u srcu države, oblikovanu vlašću predsjednika Aleksandra Vučića i njegove vlade tokom 12 godina na vlasti. Ono što je počelo kao bdijenje za stradale, preraslo je u gotovo svakodnevne proteste, koji okupljaju sve veće slojeve srpskog društva i šire se širom Balkana.
„Nalazimo se na nepoznatoj teritoriji,“ rekao je Matković.
Studentski protesti, koji zahtijevaju potpuno objavljivanje dokumenata o rekonstrukciji stanice, postali su toliko masovni i dugotrajni da se neki pitaju da li bi mogli dovesti do kraja Vučićeve vladavine. „Ljudi sebi postavljaju svakakva pitanja,“ dodao je Matković.
Vučić dominira Srbijom otkako je preuzeo vlast kao premijer 2014. godine, a zatim postao predsjednik tri godine kasnije. Kao bivši ministar informisanja u brutalnom jugoslovenskom režimu Slobodana Miloševića, pod njegovom Srpskom naprednom strankom (SNS) demokratija u Srbiji je doživjela pad. Organizacija Freedom House je 2019. godine ocijenila da je Srbija degradirala sa statusa „slobodna“ na „djelimično slobodna“, navodeći napade na medije i koncentraciju moći u rukama predsjednika.
Analitičari kažu da je Vučićev režim teško precizno kategorizirati. Nije represivan poput onog Aleksandra Lukašenka u Bjelorusiji, ali ni dozvoljavajući kao onaj Viktora Orbána u Mađarskoj. Ivana Stradner, saradnica Fondacije za odbranu demokratija, izjavila je da je Vučić od Srbije napravio ono što je Rusija bila početkom 1990-ih – državu sklonu kriminalu i korupciji, bez vladavine prava.
Ipak, čak i njegovi kritičari priznaju da je vješt politički operater. U sve više multipolarnom svijetu, zemlje poput Srbije – regionalne sile koju Zapad pokušava udaljiti od njenog historijskog saveznika Rusije – imaju brojne opcije. Za Moskvu, Srbija može biti brana daljem približavanju drugih balkanskih država Zapadu. Za Evropu, planirani ogromni rudnik litijuma mogao bi je učiniti ključnom za zelenu tranziciju. Za Kinu, Srbija predstavlja priliku za širenje uticaja kroz Inicijativu Pojas i put.
Čak i neki u Sjedinjenim Državama imaju interese u Srbiji. Jared Kushner, zet bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, navodno radi na ugovoru za izgradnju hotela s Trumpovim imenom u Beogradu, finansiranog kapitalom iz različitih zalivskih država.
Za Srbiju, ovaj pragmatični pristup možda ne čini jasnu ideološku viziju – prodaje oružje Ukrajini, ali odbija da se pridruži sankcijama protiv Rusije – ali se pokazao unosnim. Srbija i dalje dobija ruski gas, kinesku infrastrukturu, evropske investicije, pa čak i luksuzne američke građevinske projekte.
Prelomni trenutak
Ova „strateška dvosmislenost“, kako je naziva Stradner, imala je svoju cijenu u vidu domaćeg nezadovoljstva.
„Ljudi su imali dovoljno,“ rekla je Engjellushe Morina, viša saradnica u Evropskom savjetu za međunarodne odnose. „Studenti su umorni od retorike u kojoj Vučić jedno govori za unutrašnju publiku, a sasvim drugo za međunarodnu.“
Bijes prema vlastima tinjao je godinama. U maju 2023. godine, kada su Srbiju potresle dvije masovne pucnjave, građani su izašli na ulice protestujući protiv „kulture nasilja“ u zemlji. Nakon spornih izbora kasnije te godine, opozicija je pozvala na ponavljanje glasanja, što je izazvalo nove proteste. Ti protesti su trajali sedmicama, ali su na kraju izgubili zamah.
‘Faktor straha je nestao’
Analitičari kažu da je Vučić vješt u suzbijanju protesta, koristeći ciljane ustupke, odbacujući saveznike, iznenađujući opoziciju ili ismijavajući pokrete. Često etiketira demonstrante kao „strane agente“ koji pokušavaju da organizuju „obojenu revoluciju“, slično onima u bivšim sovjetskim državama.
Ali ovi protesti predstavljaju novi izazov. Pošto su počeli kao čin žaljenja, uglavnom su bili lišeni „političkih“ simbola, poput zastava Evropske unije, koje je Vučić ranije koristio da diskredituje demonstracije.
Protesti su takođe okupili široke slojeve srpskog društva. U scenama koje podsjećaju na kraj Miloševićevog režima, protestima su se pridružili i poljoprivrednici, dolazeći traktorima u Beograd.
Čak su se i sudije uključile – što je iznenađenje, s obzirom na Vučićevu kontrolu nad većim dijelom pravosuđa, rekao je Edward P. Joseph, predavač na Univerzitetu Johns Hopkins, koji je proveo više od decenije na Balkanu, uključujući i službu u NATO-u.
„Obično se nikada ne bi usudili da se javno oglase, ali sada se pojavljuju u tihom znak podrške protestima,“ rekao je Joseph za CNN. „Faktor straha je nestao.“
Nije jasno kako Vučić može povratiti tu moć, rekao je Joseph. Pošto mora da igra „farsu“ odgovornosti, nasilno gušenje protesta bilo bi „pisanje vlastitog epitafa.“
Međutim, ni suprotna strategija – sprovođenje širokih demokratskih reformi – nije jednostavna, kaže Morina. Iako je premijer Miloš Vučević ove sedmice podnio ostavku, navodeći da to čini „kako ne bi dodatno povećavao tenzije u društvu,“ ovaj potez nije umirio demonstrante.
„Koliko je uvjerljivo da će Vučić uspjeti da cijeli pokret koji je izgradio – SNS, stranačke pristalice, radikale, fudbalske huligane – pretvori u demokratski pokret?“ upitala je Morina.
Nije jasno šta bi moglo prekinuti pat poziciju. Protestni pokret se distancirao od opozicionih političara, što znači da ne postoji očigledna alternativa koja čeka priliku da preuzme vlast. No, to bi mogla biti i prednost, smatra Stradner.
„Vrijeme je da se prekine s kultom ličnosti koji Srbija ima decenijama. Vrijeme je da se više vjeruje u zakone, pravosuđe i sistem provjera i ravnoteža, nego u jednog vođu,“ rekla je ona.
Preuzeto sa edition.cnn.com
