U Konjicu je 7. novembra 2025. godine održana edukacija sindikalnog članstva u organizaciji Koordinacionog odbora sindikalnih organizacija federalnih organa državne službe i sudske vlasti

Jedna od tri obrađene teme bila je i diskriminacija, o kojoj je govorio Baraković Emir, član i jedan od osnivača Udruženja „Ne diskriminacija – ne mobing“ iz Tuzle.

Tokom svog izlaganja, Baraković je naglasio da je diskriminacija negativna društvena pojava u kojoj nema ničeg pozitivnog. Ona razara društva i pojedince, dijeli ih po raznim osnovama, i time onemogućava zajedničko djelovanje građana u ostvarivanju svojih prava.

Zbog toga je, istakao je, posebno važna uloga sindikata, koji prilikom kolektivnog pregovaranja moraju težiti ne samo donošenju pravilnika, nego i njihovoj dosljednoj primjeni.

Izlaganje je obuhvatilo i analizu izvještaja Ombudsmena za ljudska prava BiH, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH te Misije OSCE u BiH, koji svi ukazuju na zabrinjavajuće stanje.

U Bosni i Hercegovini i dalje nisu uspostavljeni učinkoviti mehanizmi za praćenje i sankcionisanje diskriminacije, pa je teško doći do objektivne slike o njenom stvarnom obimu.

Posebno zabrinjava činjenica da je Zakon o zabrani diskriminacije u BiH usvojen još 2009. godine, a da ni nakon šesnaest godina nema stvarnog napretka u njegovoj primjeni, niti u sprečavanju i zaštiti od ove pojave.

Uprkos zakonskom okviru, praksa pokazuje da su institucije i dalje nedovoljno osposobljene i neefikasne u suočavanju s ovim problemom.

Iz navedenih izvještaja mogu se izvesti jasni zaključci: broj žalbi zbog diskriminacije je neuporedivo manji od realnog, preporuke Ombudsmena se rijetko poštuju, a institucija bilježi „uspjeh“ čak i onda kada uspije samo ostvariti kontakt sa prijavljenim mogućim diskriminatorom. Najveći broj pritužbi odnosi se na diskriminaciju u oblasti rada i zapošljavanja, što dodatno ukazuje na slabosti u zaštiti radničkih prava.

Poseban problem istaknut je i u izvještajima VSTV-a BiH, prema kojima edukacije o diskriminaciji, koje je godinama podržavao OSCE, nisu dale očekivane rezultate. Samo u 2023. godini, od 512 sudskih predmeta diskriminacije, u više od 400 slučajeva tužbe su odbačene ili su zahtjevi odbijeni, dok u preko 300 predmeta vrsta diskriminacije nije ni utvrđena.

Takvi podaci, istakao je Baraković, otvaraju ozbiljna pitanja o načinu vođenja postupaka, neurednim tužbama, neadekvatnom zastupanju stranaka, ali i o nedovoljnoj ažurnosti sudova u dostavljanju informacija VSTV-u BiH.

Pored diskriminacije, značajan dio predavanja posvećen je i problemu mobinga – pojavi koja je duboko prisutna i u javnom i u privatnom sektoru. Prezentovana su brojna iskustva članova Udruženja i posljedice koje su pretrpjeli zbog zlostavljanja na radu.

Kako je naglašeno, posljedice mobinga mogu biti razorne – od narušenog fizičkog i psihičkog zdravlja, pa sve do pokušaja samoubistva ili samoubistva, što potvrđuju i istraživanja pionira u ovoj oblasti Heinza Leymanna.

Mobing, osim što razara pojedinca, nanosi štetu i radnoj sredini i poslodavcu, narušava povjerenje, produktivnost i međuljudske odnose. Upravo zato je, zaključio je Baraković, ključno da sindikati prepoznaju svoju ulogu u prevenciji zlostavljanja na radu, da budu podrška kolegama koji se suočavaju s ovim problemom, te da svojim djelovanjem grade kulturu poštovanja i solidarnosti.

Edukacija u Konjicu završena je konstruktivnim diskusijama i pozitivnim reakcijama prisutnih članova sindikata, koji su prepoznali značaj teme i potrebu za konkretnijim djelovanjem u zaštiti prava radnika.

Zaključak

Društvo koje zatvara oči pred diskriminacijom i mobingom – pristaje na nepravdu.

Borba protiv ovih pojava nije samo pitanje prava, već pitanje dostojanstva.

A dostojanstvo se ne poklanja – ono se brani, zajednički, hrabro i istrajno.

Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na samobunt.com.

The post Diskriminacija i mobing – negativna pojava koja urušava naše društvo appeared first on 👁️‍🗨️ Pogledaj Progledaj 👁️‍🗨️.

U Bosni i Hercegovini, mnogi tvrde da je Tuzla svijetla tačka kada je riječ o društvenim i ekonomskim prilikama

Međutim, iza tog prepoznatljivog imidža, za koji često čujemo pohvale i od predstavnika civilnog društva i međunarodne zajednice, kriju se problemi koji često ostaju nevidljivi za širu javnost.

Jedan od njih u vezi je sa diskriminacijom koja je, kako tvrdi naš sagovornik, izravno počinjena od strane gradske uprave Tuzle prema njegovoj poslovnoj inicijativi. Naime, traženu djelatnost godinama uopšte nije bilo moguće registrovati.

Priča počinje početkom 2022. godine, kada je Emir Baraković, član udruženja “Ne diskriminacija – ne mobing” Tuzla i pravnik sa položenim pravosudnim ispitom, odlučio da pokrene vlastitu pravnu djelatnost u Tuzli.

Inspirisan idejom da pokrene administrativno-pravni ured, te s obzirom na činjenicu da su slični uredi već postojali u drugim gradovima BiH, Baraković je predao zahtjev za registraciju svog obrta.

Iako je njegov plan bio u skladu sa zakonom, ubrzo je naišao na prepreku koja mu je, kako tvrdi, onemogućila ostvarivanje legalnog poslovanja u Tuzli.

“Požalio sam se, jer mi je objašnjeno da moja ideja nije moguća, jer prema mišljenju nadležnog ministarstva, takvu djelatnost mogu obavljati samo advokati, a ne pravnici kao što sam ja“, izjavio je Baraković.

Dodaje da su u drugim gradovima u BiH pravnici uspješno otvarali takve urede i da je grad Tuzla time prakticirao diskriminaciju. Odluku gradske uprave smatrao je nepravednom, jer se pozivala na mišljenje koje, iako relevantno, nije bilo obavezujuće.

Gradska uprava Tuzle nije bila voljna da uopšte razmatra slučaj

Nažalost, kako su tvrdnje Barakovića otkrile, gradska uprava Tuzle nije bila voljna da uopšte razmatra njegov slučaj ili da pokrene dijalog.

Prema njegovim riječima, službenica koja mu je dostavila odgovor jasno je naglasila da se ne želi raspravljati o predmetu jer je odluka pokrivena mišljenjem ministarstva.

Ovdje dolazi do ključnog pitanja: može li mišljenje ministarstva zaista biti razlog za onemogućavanje poslovanja, iako nije zakonski obavezno, što je Ombudsmen i naglasio u svojoj preporuci?

Baraković, uprkos negativnim odgovorima, nije odustao. Pokrenuo je žalbeni postupak prema drugostepenom organu i podnio prijavu za zaštitu od diskriminacije instituciji Ombudsmana za ljudska prava BiH.

Unatoč zakonskom roku od 30 dana, Baraković je morao čekati na odluku po žalbi duže od dva mjeseca na odgovor.

Na kraju, Ombudsman za ljudska prava BiH zaključio je da je grad Tuzla, zaista, prekršio Barakovićeva prava i diskriminirao ga na temelju njegovog zanimanja.

Zaključak Ombudsmana stavio je sve u novo svjetlo.

Ubrzo je stigla i odluka drugostepenog organa koja je poništila raniju odluku gradske uprave i donijela rješenje koje dopušta Barakoviću da otvori svoj Administrativno-pravni ured, a kao šifru djelatnosti dobio je broj 69.10, koji se odnosi na pravne djelatnosti.

Otvaranje vrata za druge pravnike u Tuzli

Ova odluka, prema Barakoviću, predstavlja ne samo pobjedu njega i njegove inicijative, nego i otvaranje vrata za druge pravnike u Tuzli koji su željeli obavljati sličnu djelatnost, ali su do sada bili onemogućeni.

Naime, sada pravnici mogu legalno obavljati pravno savjetovanje, sastavljanje ugovora, pripremu akata za osnivanje i prestanak privrednog društva, kao i baviti se pitanjima poput patenata, autorskih prava, darovnica, oporuka i čak kupoprodajnih ugovora i registrovati djelatnost srodnu obrtu pod šifrom 69.10 stav 2.

Ovaj slučaj postavlja nekoliko važnih pitanja o tome kako funkcionira pravna regulativa u Tuzli, ali i širom BiH.

–Kako je moguće da se diskriminacija, bez obzira na zakonske regulative i smjernice, javlja na lokalnom nivou?

-Koliko su zakoni i praksa usklađeni?

-Koliko je važno za svakog građanina da se bori za svoja prava, bez obzira na prepreke koje mu se stavljaju na put?

Simbol borbe za jednakost i pravdu u BiH

Emir Baraković i njegov slučaj sada su postali simbol borbe za jednakost i pravdu u Bosni i Hercegovini, otvarajući mogućnosti za mnoge koji su do sada bili diskriminirani na temelju svojih zanimanja ili inicijativa.

Njegov uspjeh može poslužiti kao primjer kako, uprkos birokratskim i pravnim preprekama, treba ustrajati u borbi za svoja prava i omogućiti druge da slijede sličan put.

Zanimljivo da institucija omudsmena koja objavljuje sve svoje preporuke, je kontaktirala Emira Barakovića za dozvolu o objavi iste, što je on i dozvolio, ali ova preporuka nikada nije objavljena na zvaničnoj stranici institucije ombudsmena, stoga ćemo je mi objaviti.

Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na samobunt.com.

The post Diskriminacija u Režiji Grada Tuzle: Istraživanje slučaja Emira Barakovića appeared first on 👁️‍🗨️ Pogledaj Progledaj 👁️‍🗨️.