
Od bojkota trgovina do mirenja sa poskupljenjima koja ne prestaju
Trgovački lanci pravdaju poskupljenja povećanjem nabavnih cijena, vlasti sve pripisuju globalnoj inflaciji. Kako smo došli do toga da su cijena hrane u Zapadnoj Europi za tri godine porasle 30 do 40%, dok je u BiH taj rast između 100 i 400% ? O ovoj temi govorili su za N1 Siniša Vukelić, urednik Capital.ba i prof. Aziz Šunje s Ekonomskog fakulteta UNSA.
Životne teme i ekonomija
Šunje navodi da u velikoj mjeri inflacija je pojela rast minimalnih plata. Sve dok se ne promijene potrošačke navike, ističe on, bojkot ko bojkot je jednostrana mjera.
“To je jedan pritisak konkurencije na trgovačke lance da oni ipak svoje marže stave u neku normalu, jer trgovačke marže su na ovim prostorima puno veće”, kaže on.
Vukelić je mišljenja da su ljudi zabrinuti zbog političkih dešavanja posljednjih sedmica i sve životne teme su potpuno skrenute i sa naslovnice ali i prvih minuta dnevnika.
“I sad kad objavite nešto oko toga, kažu ‘pustite sada to, važnije je sada ovo šta se dešava’. To je najveći problem, i čini se da političari nekad to i žele da skrenu i sa političkim temama nametnu ono sto je važno za običnog čovjeka, a to je upravo ovo, cijene u maloprodaju, kao da plate električnu energiju, komunalni troškovi itd. Građani moraju naći način da vlast natjeraju da radi svoj posao da se brinu o njihovim problemima, a ne svojim”, kaže Vukelić.
Nesposobna vlast
Ta velika disproporcija između primanja i potrošačke korpe je zaista ogromna, ističe Vukelić, i dodaje, ljudi ovdje ne žive, ljudi ovdje preživljavaju.
“Oni troše na osnovno. Hrana, stanovanje i plaćanje komunalnih troškova. Prema podacima od prošle godine, najveća inflacija je bila kada su u pitanju hrana i bezalkoholna pića negdje oko 5 posto, i to upravo najviše pogađa najsiromašniji sloj društva u ovoj zemlji. Političari nikako ne žele da rade svoj posao i to pogađa građane. Uzmimo za primjer Upravu za indirektno oporezivanje u Banjaluci, iako postoji godinama incicijative da se smanji pdv na hranu i osnovne potrebe, oni to uporno odbijaju, a vidimo da su vrlo ažurni da kupe tu zgradu za UIO za 100 miliona KM. Političari neće da smanje PDV zato što kažu, to je onda teško iskontrolisati, kažu. Vi onda priznajte da ste nesposobni i da sistem ne funkcioniše ukoliko ne možete potrošiti te dvije stope poreza na vrijednost”, naglašava Vukelić.
Šunje je mišljena da će doći vrijeme da će potrošači morati reagirati, ili smanjiti kupovinu ili će sami proizvoditi hranu, ako imaju komad zemlje. Veliki broj domaćinstava raspolaže sa određenom zemljom i mogao bi proizvoditi hranu, dodaje.
“Problem je što Vlada nije fokusirana na unaprijeđenje poslovnog ambijenta. Kroz to bi se puno toga promijenilo. Poslovni ambijent je ključ, i ako bismo to imali i inkluzivnije institucije, onda bi se stvarao puno veći manevarski prostor za kontrolu cijene ponude i potražnje, posebno za preduzetništvo”, kaže Šunje.
Izvor: N1